Srednja strukovna škola Varaždin
Ekipa: Sara Sabol, Jelena Briški, Leona Šoštarić, Anastazija Banek, Izidor Banfić
Ekipa: Sara Sabol, Jelena Briški, Leona Šoštarić, Anastazija Banek, Izidor Banfić
mentorica Ana Ravić
KONCEPT
Ideja našeg multimedijskog uratka je parodija Wertherove patnje te preizražene emocionalnosti. Radnju smo smjestili u moderno vrijeme u kojem je Werther sad ženski lik, a Lotta muški. U početku, Wertherica nosi odjeću crvene boje (simbol života, tj. u našem uratku simbol sreće i ljubavi), a kasnije odjeću crne boje (simbol smrti, patnje i boli).
Wertherica dolazi u novi grad sretna što je ovdje, divi se prirodi i parkovima, ali joj je grad mrzak. Sjedi na klupici te piše e-mail svojoj prijateljici Wilmi. Njezine patnje ju od početka prate, što je prikazano djevojkama u crnini koje su joj stalno „za petama“.
U drugoj sceni Wertherica, umjesto na balu, bolje upoznaje i zbliži se s Lottorom u disco klubu. Ne pričaju o plesovima već o lošoj glazbi u današnje vrijeme.
U trećoj sceni Wertherica posjećuje Lottora, te upoznaje Albertu. Njezine patnje postaju izraženije, te ju počinju mučiti.
Wertherica odlazi u drugi grad raditi kako bi zaboravila Lottora, ali patnje je i dalje muče što je prikazano u četvrtoj sceni.
U petoj sceni patnje je ne ostavljaju u miru, muče je kad radi, kad spava, kad čita…
Wertherica stalno bježi od njih, no one je ne napuštaju.
U zadnjoj sceni prikazana je Wertherica koja počini samoubojstvo. Tog trenutka patnje je napuštaju zauvijek.
Snimljeno pomoću: Canon EOS1100D
Glasovi: snimljeni diktafonom
Uređivano: program Windows Movie Maker
Nema komentara:
Objavi komentar